AZIL ZA LJUDE

VILINDOM


 MREŽA SKLADNIH I MIRNIH MJESTA POVEZANIH STAZAMA 
  

   AZIL  ZA  LJUDE  

Ponekad  se u životu desi situacija kada ne možeš pomoći ni sebi ni nikom oko sebe, a to je dosta nezgodno. Naizgled i ne slučajno, nameće se slika da je  Čovjek sam kriv za svoju nevolju, što je budimo realni vrlo rijetko istina, jer tko bi se bez večeg piganja odlučio za samounesrećenje?  Svijet se počesto pokazuje kao neugodno mjesto za život. Da bi pomogli sebi, a onda logičnim slijedom događaja valjda i drugima,  udruga Vilindom zasniva mirna mjesta u prirodnom okruženju.





Čovjeku egocentriku, osionom pojedincu kojem danas stvari u životu ''dobro idu'', lako će se omaknuti podsmjeh na ove riječi. No to je upravo predznak njegova pada, jer samo pomankanje duha čini  da se isti osjeća sigurnim u ovim skliskim vremenima. Vremenima u kojima mnogi imaju dojam kako se steže nevidljiv ali vrlo osjetan obruč što smanjuje prostor slobode i povečava pritisak u svim oblicima života.
Nadalje, suosjećanje s tuđom mukom odlika je pravog Čovjeka, za razliku od onih na koje ne trošimo riječi. Pomoći, umiriti, smanjiti bol u Svijetu naša je namjera, daleko od svih sistema, dogmi i jalovih filosofija. I što je najzanimljivije vidjet ćete da smo već odmakli u realizaciji iste, tj. namjere. Da da, slobodno potražite maramicu i obrišite suzne si oči. 

Ajmo dalje:

 Da, obraćamo se svima no tek će neki imati dovoljno snage (kao - ''to me ne zanima...'') da čitaju ove riječi, a od tih će tek rijetki imati dovoljno životne energije da i poduzmu nešto. Dakle vi koji jeste ti, ova je priča za Vas. Pa ako se desi nevjerojatna konstelacija zvjezdanih sila pa se  pojavi još poneko slobodno ljudsko biće, a koje pazi ti sad što će biti još k tome želi sudjelovati u gore pa i dole navedenom, nek se javi na e-mile preko kojeg Udruga zasad radi: 

(ništa od emila) SMSom  na telefon     091 52 52 402. 

Ajmo dalje:

Za sada, Udruga Vilindom ima ugovorno dva mjestu na kojima ostvaruje program samopomoći i gdje njeni članovi nalaze mir i podršku za kreativni rad.  Dva mjesta i mnoštvo šarenih planova. To su kako slijedi: 

                                                 Velebit  i  Kordun

                            http://www.youtube.com/watch?v=5z3ircUKAqg

 VELEBIT

 
Na planinskom prijevoju sred Velebita u dugoročnom smo najmu manje kamene kuće što smo je obnovili, te niza  ruševnih zdanja što tek čekaju na obnovu. Sve je to smješteno u izuzetni, snažni korpus velebitski, sa svom ekspresijom koju on nosi. Pogled sa ovog gotovo tisuću metara visokog mjesta na Jadran i otoke, sam je po sebi već pola lijeka za bolesti što ih nosimo u sebi zbog stresa, nepravde, buke i drugih otpora.

Svima koji imaju kapaciteta čuti ovu poruku, a koji su po svom unutrašnjem ustroju pitomi, nenaporni te kompatibilni sa svjetonazorom Vilindom, preporučujemo dugotrajni boravak u tom mirnom i takozvanom divljem prostoru. On sam po sebi liječi i nabija energijom, pogotovu ako mu se Čovjek prepusti u samoći. Za one koje ta takozvana divljina plaši, napominjemo da je ovo idealan ulaz u velebitska prostranstva, jer iako je smještaj na rubu divljine ipak je u dogledu ceste i civilizacije, te pod budnom paskom članova Udruge. Moguće organizirane šetnje, zdrastvena prehrana (preporučujemo pir, čičoku te izvorsku vodu), tečajevi spavanja pod otvorenim nebom, sakupljanje i primjena ljekobilja, reiki seminari....itako.

 



















    

KORDUN 

                        http://www.youtube.com/watch?v=t8DXaXR3A6Q

 
 Na blagom šumovitom grebenu u podnožju Petrove gore, smjestilo se gotovo napušteno, razbacano selo. Tu su se prije nekoliko godina marom dobrohotnih pojedinaca stvorili uvjeti za boravak i okupljanje sličnomislećih jedinki što teže boravku u prirodi, van nametnutih obrazaca života. U tom prijateljskom okružju, udruga Vilindom dugoročno unajmljuje objekat na vrhu blage kose. Puno obradive zemlje, namjera izgradnje drvenog naselja ala Hobiton. Proizvodnja vlastite zdrave hrane iz starog sjemena, poput povrća, pira - stare žitarice što je predhodila pšenici,čičoke i mnoštvo ostalih dosjetki.

ŠARENI SNOVI POVLAKA ZAMISLI

Naša je namjera povezati za početak ta dva mjesta na Kordunu i Velebitu, stazom za pješake, konje i kola, koja bi prolazila kroz divne krajolike kako slijedi: Petrova gora, dva puta preko Korane (XY-Furjan), padinom Ličke Plješivice, te se preko Krbavskog (Podlapača-Vrebac) i Ličkog polja primakla i uspela na Velebit (Trnovac-Oštarije). U taj prostor taman bi legla još dvatričetri mjesta za smještajodmorobnovu, nemožeš vjerovat a neka se već naziru. 

Skloni smo takozvanim starim riješenjima, poput putovanja konjskom zapregom i jahanjem. I inaće smo skloni starim te zaboravljenim vještinama i znanju.
                            http://www.youtube.com/watch?v=gRyfbNRifR0

JOŠ NEKA MJESTA

U pregovoru smo o dugoročnom najmu još nekih izuzetnih lokacija.  Ona čekaju nove članove, novu energiju koja će proširiti ovu priču. Eto naznake tek nekih, a druga nek do daljnjega ostanu sakrivena velom tj. tajne. 
Ustvari, nek sva ostanu skrivena velom tj. tajne. Zbunj.

                              http://www.youtube.com/watch?v=ywRz99glqfE

                                                                                 Tekst i foto: Mr Delasur

NAMJERA

Vilindom pozivnica

uz dodatno pojašnjenje

Zašto Udruga, zašto Vilindom i čemu uopće sve to? Ako si zabrinut za sebe i svoju dobrobit molim te da ne pristupaš. Bavi se ''radom na sebi'', gradi ''svoju'' kuću, i vodi svoj život. No, ako osječaš da više nemožeš i nečeš trpjeti postojeće stanje, da si preplavljen tuđim bolom i ako plačeš zbog Zemlje onda je ovo priča za tebe. Ako ne patiš zbog Zemlje, nemoj dolaziti.

Ha sad jebeš život bez sna i san bez života.

Naš je put da mjenjamo okolnosti u kojima živimo da bi mijenjali i samo postojanje. Danas je moderno da se želi promijeniti svijet izunutra, iz čovjeka, meditacijom, namjerom... i to samo meditacijom i namjerom.  Od toga mi je već malo zlo. Svim tim ''meditantima'' i ''radnicima na sebi'' kad predložiš da naprave nešto konkretno i za opće dobro na zemlji, ne da začuđeno gledaju ute nego te uopće ne vide, gledaju kroz tebe, zamjetili su tek neki šum u priopčajnom kanalu. Operirani od tog i takvog postojanja uopče te ne vide kad govoriš riječi. Pa jebate mi smo izumili nevidljivost. Ništa, patentirat, uzet pare i otić na neko mirno mjesto ''raditi na sebi''.

Zajebancija na stranu, trgni se mangupe, kreni u osnivanje mreže mjesta koja onogućuju drugi ritam postojanja za ljude i njihovu braću na Zemlji, što naravno mijenja i samu Zemlju. I to je put. I mene to zanima, ne drugo.

SLOBODNI SVIJET

NAMJERA

Unatoč vrtoglavoj količini novih podataka kojima smo bombardirani u ovom našem vremenu, stiče se dojam da njihova brojnost i kontradiktornost zamagljuju smjer promjena koje oni sami, tj. podatci, najavljuju. Vrte se ideje, tvrdnje i predviđanja kao piškor u loncu i mnogi se sve teže snalaze u toj mečavi podataka. No kroz samu ideju Vilindom stvari se doimaju jednostavne, egzaktne i primjenjive.Zbir svih novihstarih informacija prelama se u našoj ideji kroz vanjsku formu. Mi želimo pomaknuti skupnu točku Zemje(danas to zovu ''promjene''), i to namjeravamo postići kroz Gradnju (danevelimo Razgradnju).

JAKI TONAL

Pogledajmo što se krije pod našim poimanjem Gradnje:

Kao prvo treba istaknuti da u ovom našem djelovanju razlučujemo unutrašnji svijet od vanjskog, fluidni svijet misli, osječaja i duše od krute stvarnosti materije. A ipak se oni u konačnici isprepliću. Jer svijet materije koliko god neki filosofi po njemu pljuvali, omalovažavali ga i govorili mu ružne riječi te da i nije tako jako bitan, jest naše igralište, naš mali playground, jedinstven u svojoj ljepoti i skladu.

U konačnici ratnik ne odustaje od svijeta.

Dakle naša priča naizgled ne govori o istraživanju unutrašnjih svijetova, no lako bi se moglo zbiti da će traka vremena što protiče kroz prste pažljivog promatrača, demantirati ovu tvrdnju.

Nekako smo mnijenja da okvir u kojem nešto raste i boravi snažno utječe upravo na taj i takav njegov unutrašnji život. Ljepota i sklad postignuti u vanjskom okolišu nekako nađu put u one metafizičke svijetove koji čine 72zapeta 4% našeg bića.

U stvari zaprepašćuje travestija same ideje odustajanja od svijeta. Kolika je to nemamdostajakeriječi gluparija, tko nam je to naturi i kako je uopće moglo doći do toga da prihvatimo ovakav odnos prema Svijetu, probati ćemo oslikati na  kontrastnoj pozadini vizije što nam eto puca pred očima.

              http://www.youtube.com/watch?v=TaGh0x30QlQ                             

                                         

ODLAZAK

Dakle bili smo jako umorni i postajali smo sve umorniji.

Mi Vilindomeri. Od besmislenog i štetnog teturanja u krug. Pa smo malo iskoračili van tog kruga, odnosno smo odšetali van lunaparka u kojega nas je netko nekada zatvorio. Prisilno. I ogradio lunaparkić sa ogradom od straha. A nas uvjerio da je upravo to, taj i takav lunapark, naš prvi i jedini izbor.

Tek se tu i tamo kroz tegobnu povijest, poneki usamljeni lunaparkgdžija zapitao: Pa čekaj malo kume, kakav mi je to izbor da umjesto što šetam sčobodnom te nesputanom prirodom, jedem govna na hali-galiju?

I tako je izšetao iz postrojenja uz nezaboravne riječi: Jebite se i ti, i strah, i hali-gali zajedno, pljunuo na palubu i zakoračijo u okoliš. Okolo su bili, i zamisli ti to još uvijek jesu, šume livade more planine rijeke i ostali prirodni inventar.

Kako se postaje Vilindomer? Tako da se količina umora pomnoži sa koeficijentom prirodne inteligencije, pa se sve to skupa podijeli sa nešto srca. Hvala.

I svo to troje treba. Jer bez čuke nema vizije, bez umora nema potrebe i motiva, a bez inteligencije nema smjera, pa bi ti se nakon mnogo borbi žrtava i ratova moglo desiti da se sa haligalija probiješ na vlakić za tunel straha i užasa. A to nije to. Go out.

http://www.youtube.com/watch?v=e5QEAI_O2IA 

VIZIJA 

Niz slobodnih od glupila mjesta koje povremeno koriste ljudi. Zamislimo skladnu skupinu kućica, ni predaleko ni preblizu jedne drugima kako stoje na rubu nečega, kao što npr: šume, mora, rijeke. U njima borave, jelte, ljudi koji ne moraju raditi, bar ne puno. Oni jedu bažul i odmaraju, i pjevaju priglupe pjesmice... a to sve mogu jer se ne boje sami sebe, odnosno svog odraza u zrcalu samoće.

Ima tu i hobit okruga, ima tu i Rivendalea, habitati ostvareni neinvazivnom metotom. Moguć je u njima boravak onima što su smanjili svoja očekivanja i shodno tome potrebe. Potrebe što su u prošlom svijetvremenu zadovoljavane kroz sulude djelatnosti te su ljudska sela pretvarale u smetlišta.Tu sej noting abaut gradovi.



Daklem kroz tu i takvu samopročišćujuću prirodu vijugaju putići predviđeni za pješake, konjanike i kola koja vuku konjeki. Njima se naravno kreću pješaci i konjanici i kola koja vuku konjeki. Oni putuju od jednog do drugog Vilindom mjesta, kako ih već vode sezonske želje i potrebe. Uz put su odmorišta, strehe, ognjišta i ograđeni izvori. Vatra gori, pjesmica se ori, stari čića pizdarije zbori. Seks na rosnoj travi, mokrenje u obližnjem šumarku. Zvijezde da budu na nebu. Vjetrić osrednji, ne prehladan.

Spavanje uz rijekicu i šumarak pod otvorenim nebom ili bar na roverkolima iznosi 72zapeta4 % ljudske sreče zdravlja i veselja. Tu sej noting abaut dječica.


Njihova je tj. vilindomerska deviza: Kretanjem do zdravlja, te: Drogom protiv sporta, te: Kad se male ruke slože, lunapark se srušit može, ima još ali otompotom.



Dalekosežna ideja, to kretanje. Kreneš, ideš i samo toneš u prostor.

A ti se Vilindomeri, zamisli ti kretene, kreću kroz taj isti prostor tako da zabacuju jednu nogu ispred druge. Nevjerojatno. Pa kad se već mijenja prostor oko njih mjenjaju se i oni sami ovakoilionako. To su nekada u prošlom svijetvremenu nazivali putovanjem, a mi to jednostavno zovemo životom, jer po svojoj osnovnoj vokaciji mi jesmo putnici, živjeti znači ići.

Vizija svijeta kao parka, i to onog jakoengleskog, divljeg i prirodnog, uz minimalne i skladne dodatke te korekcije koje prave ljudi

Da se razumijemo, sve što se radi i gradi izvodi se temeljito, polako i sa stilom i da traje kao zauvijek. Ljudi bi isto trebali biti lijepi, ako već ne izvana onda izunutra. I priroda zemlja isto je lijepa. (Tko nemože sebi predstaviti tako nešto, nek kod Bunića skrene za Čanak pa nek se vozi kroz 15 godina nedirnuti krajolik. Idešproč. Da bi priroda imala bar malo mira trebalo ju je predhodno minirat.)

Zakogasveto, priupitat će prosječni lunaparkgdžija? Pa za 99,9% ljudi danas ne, dakle za svakog 1000 itog, što kad provučeš kroz cifru od 5 000 000 Hrvata daje pleme od 500 jedinki, aštoje 20 ak mjesta Vlndm. Bajdvej otkud ime vilindom? Jednostavno, tko radi sranja u domu njega vilama izbacimo van.

Namjera tih i takvih vilindomera odnosi se tek na njih koji jesu oni. Dakle ne želi se pomaknuti cijela inertna kruhoboračka masa lunaparkgdžija. Njih se ostavlja u postrojenju i želi im se sretan put u ... kud god več idu.. Naravno, nismo mi isključivi i nikoga ne isključujemo, jer mi smo dobi i dragi i takodalje, ali kao što je Zdravko rekao: Puno je zvanih ali je malo pozvanih. !!???.

 http://www.youtube.com/watch?v=3mbBbFH9fAg

Vjerujem da je tako nešto nemoguće, trtlja prosječni lunaparkgdžija. Ma ne samo da nije nemoguće nego je i moguće. Evo se već dešava na više mjesta, upravo. Živili. Hvala.

                                                                                                                          Tekst i foto by:    Horvat Damir