IDEJA

VILINDOM – IDEJA U PRAKSI
Nakon jednogodišnje primjene na terenu ideja Vilindom došla je u neke, mogli bi reći ''radne'', nedoumice. Ti problemi, anticipirani već na samom začetku stvaranja ove zamisli i nisu neko veliko iznenađenje. Svi znamo da su ljudske naravi teško uskladive i da je ljudima potreban osobni prostor. Pa na toj premisi navodno i počiva cijela zamisao društva u kojem živimo, društva koje se osniva na privatnom vlasništvu. Ta ideja da čovjek raspolaže svojim vlasništvom, svojim vremenom i prostorom, dakle slobodom, neporeciva je i svakako vrijedna. No kurčina je upravo u tome da se praksa pretvorila u predatorsku ambiciju van svake kontrole koja evidentno generira paranoju i beskrajni niz ograničenja.
Ako kojim slučajem pogledamo kroz prozor, lako ćemo uočiti da su rezultati takve prakse upravo suprotni zacrtanom idealu: u vremenu u kojem živimo slobode je sve manje, a bogami i mira i sklada, i nekako mi se čini da tu tvrdnju nije potrebno dodatno razjašnjavati.
Ono što bi trebalo dodatno pojasniti je sam osnov ideje Vilindom. Ta ideja poziva na zajedništvo, poziva na igru. Dakle, mi ne želimo mjenjati stanje, mi ga želimo nadograditi: uz zadržavanje postoječih formi i organizacije života, mi uz mali dodatni napor otvaramo nove krugove. Pa kako majku mu, priupitat će potencijalni novi korisnik ove skliske ideje? Pa na slijedeći način:
PODLISTAK ZA ONE KOJI DOLAZE
Prva je pretpostavka da potencijalnog člana udruge Vilindom nešto jebe u toj i takvoj danas postojećoj situaciji. Ako ti je sve bene pet pa štašse uopće tlačit sa svim tim Vilindom sranjem? Peri dalje kume želim ti laku i ugodnu noć!
No ako te u ovoj tekućoj idili ipak lagano kolje sveprisutna paranoja, evo je možda zgoda da se priključiš grupi ljudi koji postojeću problematiku žele razriješiti na sasvim egzaktan način: osnivanjem mirnih mjesta gdje se mogu povremeno skloniti od te i takve zajebancije a sve u krugu sličnomislećih ljudi.
Dakle je, kolje te i dakle da, došao si u doticaj s Vilindomom i pazi ti sad što će biti, izgleda čak da ti se sama ideja sviđa. Je, sviđa ti se? Fino. Aj sad zaroni malo u materijale poput ovog prospekta što ga žuljaš u znojnim šapicama, pa svrni malo pogled i na priloženi pravilnik, razgovaraj malo s nekim Vilindomerom pa donesi odluku.
Dalje čitaju oni koji su prekrižili kvadratić DA.
Daj pare, dva soma kuna, stegovno se ponašaj, ti si u igri.
Evo pošteno si platio, ušao u virtualni svijet ideje Vilindom i tu negdje, na planini nad morem, stojiš nasred zemlje češkaš se po dupetu i pitaš se koji mi je kurac sve ovo trebalo: pa dva soma su ipak lova. Ali da, iza tebe stoji kuća, kakvajetakvaje, za tu malu paru ona je i tvoja. Da da, tu je i ta bagra što se mota uokolo i evo mi ide već lagano na živce, ali evo neki i odlaze ima tu i praznog hoda ima tu i mira. IMA TU MIRA kume, a poto si i došo!
Ne, nemoj pokušavati promjeniti osnovu priče, ona je dobro promišljena. Sa njom si se već usaglasio, sječaš se? To je bilo neposredno prije nego si prekrižio kvadratić DA. U svim ostalim slučajevima trebao si se učlaniti u društvo ljubitelja ptica pjevica ili neku srodnu organizaciju.
Dobro sad, kad si već riskirao tu strašnu svotu, aj da pogledaš malo oko sebe. Evo onaj ti se čini možda i nije tako žestoko glup, možda bi se s idiotom i moglo popit koje pivo bez veče štete, a i ove ideje što lete uokolo kao polovne lastavice viš ova zamisao i nije tako potpuno promašena. Možda bi se ipak mogao i uključiti u ponešto od nečega, možda...
Jer evo već se tu priča i o nekoj novoj zemlji, na obali rijeke, koja otvara prostor novoj grupi ljudi što kroz to mjesto ulazi u Udrugu. Čekaj malo, skačeš ti na zadnje noge i ričeš kao sabljasti tigar, jel to znači da sad svi oni mogu doći u našu malu kućicu na planini?
Odgovor je da. Svi oni mogu doći u našu malu kućicu na planini. Ali i ti možeš doći u neki od bungalova pod borovima na obali rijeke. A i ona žgadija što obnavlja staru školu na morskom otoku i oni isto možeju u našu malu kućicu? Aha, i oni isto. I to po istom principu. Tko god ulazi u Udrugu Vilindom čini to kroz novu grupu koja svojim članarinama i radom uz dobrovoljnu pomoć već postoječih članova osniva novo mjesto za boravak. Ulaskom u Udrugu stiču sva prava, a novim mjestom proširuju mrežu Udruge.
Vidiš, tu se nešto dešava. Ti ljudi, zamisli ti kretene, nastupaju afirmativno. Jes da se ponekad gađaju flašama te pepeljarom ali u principu traže izlaz iz stisnute situacije zajedno. Svi oni imaju i svoj život koji je zamisli ti to, ostao nedirnut u svojoj punini. Ova je priča tek iber bonus dodatak i od nje ne treba očekivati ništa više. Tek iber bonus dodatak. Mjesta, ljudi, novi krugovi života.
A kad ti dojadi svo to isprazno bljezgarenje i kad se umoriš od sve te naivne besmislice(a umorit ćeš se vjeruj mi, jer teško ide protiv struje), predlažem ti sljedeću misaonu vježbicu: zamisli da su se te tako uludo bačene pare ponovno materijalizirale u tvom džepu, pa usput odma možeš zamisliti i hrpu šarene plastike što je ta para može kupiti u obližnjem trgovačkom centru. Situacija je sjajna. Dakle obrišimo svu tu besmislicu iz sječanja. Samo te molim da uz put obrišeš i iber bonus dodatak
Svima s ove strane želim puno pive i čevapa. Živili